Poznato je da kod ljudi postoje 4 krvne grupe: A,B,0 i AB, što je veoma važno poznavati zbog mogućih obolijevanja i primanja krvi kao lijeka. Osim ovih krvnih grupa nauci je poznato još preko stotinu drugih krvnih grupa eritrocita (crvenih krvnih zrnaca) od kojih najveći značaj imaju Rh krvne grupe i to kako zbog davanja transfuzije krvi tako i zbog trudnoće.
Rh krvne grupe čini do sada poznatih 40 činioca (antigena9 od kojih je najvažniji Rh antigen koga posjeduje oko 85% ljudi našeg podneblja.Osobe koje posjeduju ovaj antigen označavaju se kao Rh (+) pozitivne osobe, a osobe koje ga ne posjeduju kao Rh (-) negativne.

Važnost Rh antigena je dvostruka:
1. Svaka osoba koja prima transfuziju krvi mora primiti krv istog Rh faktora, što će reći da Rh negativne osobe moraju primiti isključivo Rh negativnu krv.
2. U trudnoći, kad je buduća majka djeteta Rh (-) negativna, a otac Rh (+) pozitivan, postoji (istina jako rijetka) mogućnost senzibilitacije majke ukoliko je plod koga nosi Rh(+) pozitivan. Po pravilu prva trudnoća se uvjek završava normalno, a tek druga i ostale trudnoće, ako im je predhodno Rh(+) pozitivan plod, mogu imati probleme zbog eventualne senzibilizacije majke. Senzibilizacija se događa rijetko i to na svake 423 ovakve trudnoće jedna se završava senzibilizacijom.

Kako nastaje senzibilizacija?
Prilikom porođaja kad dođe do odlubljivanja posteljice kod majke, u krvotok majke prodre jedna mala količina dječijih eritrocita Rh pozitivnih. Eritrociti kao strana materija za majku podstiču njen organizam na odbranu i ona počinje stvarati Rh antitijela. Zato druga i ostale trudnoće ako je plod Rh pozitivan mogu imati opasnost po plod zbog vezivanja Rh antitijela majke na Rh pozitivne eritrocite ploda.

Prevencija senzibilizacije:

1. Svakoj trudnici se određuje krvna grupa i Rh faktor
2. Trudnici sa Rh negativnim faktorom se savjetuje da i njen suprug uradi iste testove
3. Ako je suprug Rh pozitivan trudnica nastavlja da se kontroliše svakih 30 dana do kraja trudnoće na eventualnu pojavu Rh antitijela
4. Ukoliko se ne pojave Rh antitijela i majka rodi zdrav Rh pozitivan plod majka dobija kao zaštitu od senzibilizacije preparata IgG Rh antitijela u vidu  injekcije. Ovaj preparat se daje najkasnije 72 sata nakon porođaja i ima svojstvo da u organizmu majke uništi sve inokulisane Rh pozitivne eritrocite djeteta, te im ne pruža mogućnost da u organizmu majke izazovu stvaranje antitijela.

PAŽNJA:

Svaka trudnica sa Rh negativnom grupom takođe mora primiti zaštitni preparat IgG anti često nazvan RhOgam (zaštitno ime proizvođača iz inostranstva za isti preparat) u slučaju:
1. Spontanog ili namjernog prekida trudnoće
2. Vanmaterične trudnoće
3. Amniocenteze
4. Biopsija horionskih čupica
5. Kordocenteze

Svaka trudnica je normalno zainteresovana za sudbinu svoga djeteta, zato je važno da se upozna sa činjenicom da pušenje u trudnoći može imati ozbiljne posljedice kako na rast ploda tako i na budući psihofizički razvoj ploda. Po podacima Svjetske zdravstvene organizacije trudnoća se 2 puta češće završava prevremenim porođajem u žena koje puše za vrijeme trudnoće. Od svakih petero djece koja stradaju u perinatalnom periodu, jedno dijete moglo bi biti spašeno da majka nije pušila u trudnoći.
Pušenje naročito ugrožava trudnice kod kojih postoji rizična trudnoća, a to su one kod kojih se može predpostaviti da će doći do pobačaja, smrti ili oštećenja ploda. U tu kategoriju ubrajaju se one trudnice koje su imale neuspjele i patološke trudnoće, koje boluju od nekih teških bolesti. Djeca majki pušača rađaju se sa manjom težinom i dužinom, prosječno 300 gr, odnosno dužinom manjom za 1 cm.
Kod majki pušača relativno češće se rađaju djeca sa anomalijama kao: zečija usna, rascjepljeno nepce i dr. Kad trudnica puši 10 cigareta dnevno zbog viška ugljen dioksida njena beba se već guši, a broj otkucaja njenog srca se ubrzava.
Treba zabraniti pušenje u prostorijama gdje borave trudnice i babinjare kako plod, novorođenče i dojenče ne bi postali pasivni pušači, što im sigurno nanosi štetu. Najrazumnije je da žena za vrijeme trudnoće uopšte ne puši, ili ako je strastan pušač ograniči pušenje na nekoliko cigareta dnevno.
Osim uticaja na trudnoću pušenje ima i druge negativne efekte na genitalnu sferu žena: česti poremećaji menstrualnog ciklusa, smanjena plodnost što je primjećeno kod žena uposlenih u duvanskoj industriji).
Pušenje može da ima negativan uticaj na plodnost muškaraca, jer je dokazano da se pod njegovim uticajem smanjuje ukupan broj polnih ćelija i njihova pokretljivost.

EPH gestoze su najčešće bolesti u trudnoći. Ime je nastalo po tri glavna simptoma:

E (edem) – otok

P (proteinurija) – pojačano izlučivanje bjelančevina u mokraći

H (hipertenzije) – povišeni krvni pritisak

Ovi znaci se mogu pojaviti pojedinačno ili kombinovano, najčešće pri kraju trudnoće (kasne gestoze), rjeđe u drugom tromjesečju (rane gestoze).
Bolest je uzrokovana trudnoćom, odnosno promjenama koje se zbivaju u trudnoći. Nakon porođaja promjene u potpunosti nestaju. Danas su poznati patološki procesi do kojih dolazi kod ove bolesti, ali još uvijek nije poznat uzrok. Karakteristično je za bolest da osim što se javlja samo u trudnoći bez obzira na njenu težinu, po pravilu poslije trudnoće brzo dolazi do potpunog izliječenja bez ikakvih posljedica. Čak i najteži oblik tzv. eklampsija rijetko ostavlja posljedice.Normalno trudnice tokom trudnoće dobijaju 12 do 13  kilograma na tjelesnoj težini. Veći porast uzrokovan je nakupljanjem masnog tkiva ili tečnosti.
Trudnicama mogu oticati noge naročito nakon dugog stajanja ili napornog rada, ali ti otoci mirovanjem nestanu. Ako se otoci javljaju i ostaju po čitavom tijelu (lice, trbuh, ruke), smatramo to patološkim znakom. Normalno je da krvni pritisak bude 135/85 mmHg, graničan 140/90 mmHg, a iznad toga su patološke vrijednosti.
Ako trudnica uz navedene znake ima i subjektivne smetnje, najčešće glavobolju, rjeđe smetnje sa vidom, govorimo o preklampsiji. Najteži oblik gestoza je eklampsija. Tada dolazi do gubitka svijesti i grčeva mišića uz kratkotrajan prekid disanja. Trudnice sa teškom gestozom moraju biti pod stalnim nadzorom u bolnici jer je ugroženo dijete, a i majka bez terapije.
Liječenje se sprovodi mirovanjem u krevetu, sedativima i lijekovima za sniženje pritiska koji je ovdje najvažniji faktor i za majku i za dijete. Povišeni krvni pritisak uzrokuje promjene na krvnim sudovima i tako remeti ishranu djeteta, koje ne dobija dovoljno kiseonika i drugih hranljivih materija.
Dijete ne napreduje normalno, a ne dobija na težini. Danas je moguće objektivno nadzirati rast ploda i uočiti nedostatak kiseonika, te na vrijeme prekinuti trudnoću i spriječiti oštećenje ploda. Dobrom zaštitom trudnica možemo u velikom broju slučajeva spriječiti pojavu gestoza ili barem ublažiti njihovu težinu. U trudnoći, uz mirovanje potrebno je stalno kontrolisati krvni pritisak, mjeriti tjelesnu težinu i laboratorijski kontrolisati urin, te vršiti redovne ultrazvučne kliničke preglede i pažljivo pratiti razvoj trudnoće.
Trudnice koje imaju povišen krvni pritisak i izvan trudnoće i oštećenja bubrega moraju se prije trudnoće pregledati i ustanoviti da li smiju ostati trudne ili je trudnoća prevelik rizik za njihovo zdravlje.

PREVENTIVNE MJERE

- Posjećivati savjetovalište za trudnice

- Koristiti upustva za pravilan režim ishrane

- Do 28 nedelje trudnoće kontrole 1 put mjesečno

- Od 28 do 36 nedelje gestancije kontrola dva puta mjesečno

- Poslije 36 nedelje trudnoće kontrole vrše jednom nedeljno
 

PREVENTIVA KOD BLAGIH GESTOZA

- mirovanje

- redukciona dijeta ali ne sasvim bez soli da nebi došli do hiatermije fetusa (2 grama soli dnevno)

- izbjegavanje stresnih situacija i prevelikih uzbuđenja

- ležanje na lijevom boke

Anemija ili malokrvnost je stanje kada je u krvi smanjena količina crvenih krvnih zrnaca (eritrocita) koji prenose kiseonik iz udisanog vazduha do svih ćelija organizma.U zdravih trudnica se već u prvom tromjesečju trudnoće povećava količina krvi za blizu dvije litre (od ranijih 4,5 do gotovo 6,51) što je uzrokovano hormonskim promjenama u organizmu trudnice kako bi se ispunio povećani krvni sistem. Prije trudnoće žena ima oko 5 grama željeza, a tokom trudnoće za stvaranje povećane mase krvi za stvaranje krvi u djetetu (koje uzima majčino željezo) za stvaranje posteljice i za povećan rast materice treba oko 1 g željeza. Ako su rezerve željeza smanjene razvit će se anemija.

ZNACI ANEMIJE

- trudnice se brže zamaraju,

- koža i sluznica su blijede,

- teško dišu posebno pri naporu,

- osjećaju lupanje srca i gušenje

POSLJEDICE ANEMIJE

- Nedovoljan prenos kiseonika do posteljice što može izazvati usporen rast djeteta i rađanje djeteta male težine

LIJEČENJE – preparati željeza

- Blaži oblici- u obliku tableta uz davanje C  vitamina i folne kiseline koji ubrzavaju resopciju željeza kroz probavni sistem i vezivanje u krvotoku tj.brže stvaranje hemoglobina i eritrocita.

- Teži oblici – intravenski preparati željeza

Zbog povećane potrebe u trudnoći preporučuje se uzimanje željeza u kombinaciji sa vitaminom C, folnom kiselinom i drugim vitaminima (multivitaminski preparati).

Rizične trudnoće su u širem smislu sve one trudnoće za koje se može pretpostaviti da mogu završiti pobačajem, smrću ili oštećenjem ploda. Oko 30% svih trudnoća su ugrožene ili rizične trudnoće. Mnogo je faktora i stanja koja trudnoće ili trudnice i porođaj ugrožavaju. Osnovni faktori rizika su:

DOB,PARITET I KONSTRUKCIJA MAJKE
- mlade prvorotke (mlađe od 18 godina)
- starije prvorotke (starije od 35 godina9
- gojaznost
- sužena karlica

RANIJE NEUSPJELE ILI PATOLOŠKE TRUDNOĆE
- spontani pobačaji
- prijevremeni pobačaji - neplodnost

- mrtvorođenost

- eklampsija

ZAHVATI NA MATERICI

- carski rez

- namjerni prekid trudnoće

- operacije na materici i grliću matericeBOLESTI PRIJE TRUDNOĆE

- povišen krvni pritisak

- infekcija mokraćnih kanala i druge bolesti bubrega

- bolesti srca

- bolesti štitne žlijezde

- šećerna bolest

BOLESTI TRUDNOĆE

- EPH gestoze

- Rh imunizacija 

- šećerna bolest

- prekomjerni porast težine

- usporavanje fetalnog rasta

- krvarenje u trudnoći

- infekcijske bolesti

LOŠE SOCIO-EKONOMSKE PRILIKE, PREKOMJERNI RAD I NEDOVOLJNA ISHRANA

- Frekvencija faktora rizika

- Naročito je pogubna kombinacija više faktora

- Poželjno je prije trudnoće razjasniti prirodu bolesti i sprovesti liječenje

- Intenzivna prenatalna zaštita (odmaranje, česti pregledi i ciljano liječenje ovisno o dijagnozi)

Na kraju trudnoće i porođaja intenzivan nadzor ploda i rođenog djeteta.

Cilj genetskog savjetovališta je da se blagovremeno otkriju plodovi sa anomalijama i da se ako ne postoji mogućnost za liječenje date bolesti u prenatalnom ili postnatalnom periodu izvrši prekid trudnoće, koja se označava kao rizična za plod.

METODE ZA PREVENCIJU UROĐENIH ANOMALIJA

- Preventivno davanje folne kiseline u dnevnoj dozi od 0,4 do 4 mg, 3 do 4 mjeseca prije planirane trudnoće ili prva 3 mjeseca trudnoće sprečava ili znatno smanjuje rizik od razvoja defekta neuralne cijevi

- Različita polivitaminska ili oligomineralna terapija

INDIKACIJE ZA UPUĆIVANJE U GENETSKO SAVJETOVALIŠTE

- Sve trudnice starije od 35 godina

- Trudnice sa patološkim biohemijskim markerima (proteinske materije iz krvi trudnica koje su fetalnog porijekla:alfaprotein, slobodni beta horionski humani horiogonadotropin, PAP-a plazma protein trudnoće

- Kada je prethodno u porodici rođeno dijete sa aberantnim kariotipom

- Kada se iz prethodnih trudnoća  rodilo dijete sa urođenom anomalijom

- Kada je od ranije poznata nasljedna bolest u oba bračna partnera

- Kada je trudnica bila izložena dejstvu radijacije, toksina, lijekova i kodinfekcije.

U PROCESU KOMUNIKACIJE RAZLIKUJE SE 5 FAZA:

1. uzimanje anamneza i izrada genetskog stabla

2. ispitivanje pojedinih članova porodice

3.postavljanje tačne dijagnoze

4.davanje savjeta

5. registrovanje i praćenje rizične trudnoće

Jedan od najvažnijih elemenata perinatalne zaštite je kontrola i praćenje tjelesne težine i pravilna ishrana u trudnoći. Nepravilna ishrana ili nedovoljan energetski unos su po fetus najnepovoljniji u prva tri mjeseca trudnoće.

- U trudnoći potrebe u kalorijama su povećane za 200kal/dan. U prvim mjesecima unositi dnevno oko 2500 kal.

- Idealno povećanje težine u toku mjeseca je do 1,6 kg kasnije i do 2 kg. Povećanje težine u trudnoći je do 15 kg.

- Najbolja kontrola je dobijanje na težini u toku svake kontrole u savjetovalištu.

- U ishrani je neophodna zdrava hrana, mliječni proizvodi, povrće i voće

- Ekstra namirnice (bomboni, kolači, grickalice, slatka pića, marmelada, slatka peciva) se ne savjetuju u ishrani.

- U ishrani se preporučuju: mlijeko, sir, jogurt sa manje masti, nemasno meso (kuvano, ne prženo)

- Treba izbjegavati žitarice bogate vlaknima

- Žuta riža i cerealije su bolje od bijele riže

- Neophodno je uzimati svježe namirnice (manje konzervirane i prerađene)

PRIJEDLOG ZA ISHRANU TRUDNICA

Od 1 do 3 mjeseca

2 puta    200 ml mlijeka

1 put      jaje

50-80 gr        sira

100 gr   mesa

U ovim namirnicama se nalaze bjelančevine životinjskog porijekla.

300 gr  hljeba

100 gr  riže

100 gr  tjestenine

150 gr  kukuruznog brašna

100 gr  leguminoza (soja, leća, grašak)

U ovim namirnicama su bjelančevine biljnog porijekla.

Svaki dan uz ovo treba unositi 200 gr svježeg voća i 300 gr svježeg povrća.

Od 4 do 6 mjeseca

2 puta       200 gr sira

2 jaja po 1 put

200 gr       ribe 3 puta nedjeljno

100 gr       mesa 1 put nedjeljno

Svaki dan svježe voće i povrće ne više od 300 gr od svakog

ULTRAZVUČNI PREGLED

Osim uobičajnih mjerenja fetalne dužine prečnika glave, dužine natkoljenice, trudnice bi između 10 i 14 nedjelje trudnoće trebalo da odu na ultrazvučni pregled kojim bi se ispitala tečnost u vratnoj regiji fetusa (uobičajno je da se toleriše debljina do 3 mm). Povećanje debljine govori u prilog povećanom riziku od hromozomskih anomalija (promjenjen broj hromozoma u fetusu: trizomije 21-Daunov sindrom ili mongoloizam i trizomije 13 i 18 koje su nespoive sa životom). Trizomija 21 je povezana sa mentalnom retardacijom, pa se preporučuje da se dodatno uradi kariogram ploda (amniocentezom ili biopsijom horionskih čupica).

BIOHEMIJSKI MARKERI

Procjena rizika od hromozomskih anomalija (ali ne i dijagnoza) može se obaviti pretragom majčinog seruma u 15-oj nedelji trudnoće. Ovi hormoni su normalno prisutni u majčinoj cirkulaciji, ali ako im je koncentracija povećana postoji sumnja da se radi o hromozomskom defektu pa se preporučuje kariotipizacija ploda.

AMNIOCENTEZA

To je zahvat kojim se pod kontrolom ultrazvuka iglom uđe kroz stomak u matericu, tačnije u pladovu vodu i usisa tečnost za dalju analizu. Plodova voda okružuje fetus i sastavljena je od tečnosti u kojoj nalazimo oljuštene ćelije kože i organa fetusa. Dobijena tečnost sa ćelijama ploda služi za dalju analizu i kariotipizaciju (određivanje hromozomske slike)Amniocenteza se izvodi kod trudnica starijih od 35 godina kod kojih je povećan rizik od rađanja mongoloidnog djeteta ili kod onih kod kojih su se u bližoj porodici pojavili naslijedni poremećaji.Najčešće se izvodi između 16 i 18-te nedjelje trudnoće. Za kultivisanje dobijenih ćelija i njihovu analizu potrebno je oko 3 nedjelje.

ANALIZA HORIONSKIH RESICA

Kod ovog postupka se tankim kateterom unesenim u matericu ili preko stomaka dobija dio posteljičnog tkiva (horiona za analizu). Horionske resice su prstoliki izdanci posteljičnog tkiva, koje su genetski identične fetusu. Prisutne su prije nastanka amnionske tečnosti, pa je njihova analiza moguća između 10 i 12 nedelje trudnoće.Analiza se radi kod povećanog rizika od Daunovog sindroma, kao i kod trudnica kod kojih se sumnja na abnormalnost hemoglobina u crvenim krvnim zrncima (talasemija).

KORDOCENTEZA

To je postupak prikupljanja fetalne krvi iz vene koja se nalazi u pupčanoj vrpci. Postupak se obavlja pod kontrolom ultrazvuka. Služi za analizu sastojaka fetalne krvi.

Kordocenteza omogućava:

- otkrivanje virusne infekcije poput rubeole toksoplazme i herpes virusa na osnovu detekcije specifičnih proteina u fetalnoj krvi

- analizu fetalnog hemoglobina koji će u slučajevima nepodudarnosti Rx faktora majke i ploda ukazati na oštećenja fetalnih eritrocita i nužnost transfuzije

- kod sumnje na zastoj rasta fetusa iz krvi se dobijaju podaci o koncentracijama kiseonika, ugljendioksida, bikarbonata kiselosti fetalne krvi

- može se izmjeriti i nivo šećera u krvi fetusa

Dojenče je sigurno najvulnerabilnija populaciona grupa ljudskog roda. Od rođenja pa za narednih godinu dana ono za 50% poveća svoju dužinu, utrostruči težinu.
Za tih godinu dana ovlada ogromnim brojem funkcija: sjedi, stoji, hoda čuje, vidi, prepoznaje druge osobe i predmete, smije se, pokušava da se samostalno hrani, govori nekoliko riječi, razumije određene naloge.
Podsjeća i liči na roditelje, ali nikako nije njihova vjerna kopija već jedinstvena individua sa svojstvenim karakteristikama, vlastitim emocijama i intelektom.Kako je svaki čovjek individua za sebe, tako i razvoj svakog djeteta predstavlja proces koji se umnogome razlikuje od djeteta do djeteta.
Radeći svoj posao pedijatra u dječijem dispanzeru u Trebinju imao sam priliku da za ovih 12 godina učinim oko 80 000 pregleda djece predškolskog uzrasta.
Mislim da sam daleko više imao problema da odredim kada i u kom momentu razvojni put kreće putem bolesti definitivnog oštećenja, negoli sa uobičajenim bolestima, pa i nekim rijetkim i mnogo težim.
Zato je korisno spomenuti šta bi svako odojče u datom uzrastu trebalo da radi, odnosno čime bi trebalo da ovlada i kako da se kreće po razvojnim ljestvicama.

Sa mjesec dana dijete:

- Reaguje na zvuke( plačem ili prekidanjem dotadašnje radnje)

- Sisa i guta sa olakšanjem

- Pokazuje znakove rasta, debljanja, povećanje obima glave

- Hvata jednakom snagom za obje ruke

- Pravi kontakt pogledom kada se probudi i kada se drži rukama

- Umiri se ubrzo nakon podizanja

- Okreće glavu sa strane na stranu kada se položi na stomak

Sa četiri mjeseca dijete:    

- Nastavlja da pokazuje mjarljivo povećanje u dužini, težini, i obimu glave

- Smijehom reaguje na smijeh drugih

- Prati kretanje predmeta fokusirajući ih sa oba oka istovremeno

- Prinosi ruke jednu drugoj preko sredine grudnog koša

- Okreće glavu prema izvoru zvuka

- Diže glavu kad je postavljeno potrbuške

- Pruža ruke prema poznatim osobama i predmetima

- Pokazuje jednako lagano povećanje u težini

- Istražuje, zagleda svoje ruke i predmete skrivene u njih

- Drži i trese zvečku

- Smiješi se, brblja i smije se glasno

- Traži skrivene predmete

- Koristi palac i kažiprst za podizanje predmeta

- Pokazuje interes za igranje kao i za igru

- Zainteresovan je za nove zvukove

- Poseže za predmetima

- Sjedi sa naslonom

- Počinje jesti čvrstu hranu

Sa dvanaest mjeseci dijete:

- Trepće kad mu se približi predmet velikom brzinom

- Dobija zube

- Oponaša jednostavne zvukove

- Prati jednostavne verbalne savjete

- Podiže se da ustane

- Prebacuje predmete iz šake u šaku

- Pokazuje nemir pred nepoznatim

- Učestvuje u igri sa drugima

- Hrani se samo, drži flašicu, podiže jede hranu prstima

- Puže na laktovima ili kao komandos

JEDAN OD NAJČEŠĆIH BOLESTI DJECE PREDŠKOLSKOG UZRASTA

NAJČEŠĆI RAZLOG DOVOĐENJA DJETETA LJEKARU

NAJČEŠĆI RAZLOG PROMJENE NEPOTREBNE TERAPIJE – NAROČITO

NEKRITIČNE PRIMJENE ANTIBIOTIKA

Prehlada ili Rhinitis je akutna zarazna bolest uzrokovana virusima:

- Reovirusima

- Virusima Parainfluance

- Respiratornim sincicialnim virusima

- Corona virusima

Kliničke manifestacije bolesti:

- Sekrecija iz nosa – najčešće bistra

- Zapušen nos

- Glavobolja

- Kijavica

- Kašalj

- Iritiranost ždrijela bez jasnog bola pri gutanju

- Povišena temperatura do 38.5 C i to kod dojenčadi

TERAPIJA

Isključivo simptomatski bez upotrebe medikamenata (bez lijekova)

Laboratorijske analize su nepotrebne.

Dekongestivne kapi za nos su nepotrebne, čak štetne.

Antibiotici se ne smiju upotrebljavati.

Potreba za smještajem u bolnicu nikako ne postoji.

Prehlada je bolest koja sa liječenjem prelazi za nedjelju dana, a bez liječenja za 7 dana.

Vakcina je jadan od najvažnijih segmenata preventivne medicine. Zahvaljujući vakcinaciji neke bolesti su potpuno iskorjenjene npr. Velike boginje (Variola vera). Neke su u fazi iskorjenjivanja npr. Dječija paraliza (Polyomyelitis) u cijelom svijetu, a neke su u fazi iskorjenjivanja u određenom dijelu svijeta, npr. Male boginje ili Krzamak (Morbili) na američkom kontinentu.Smisao vakcinisanja je u tome da seodređenim sredstvima tj. vakcinom indikuje mala bolest koja prolazi bez ikakvih posljedica po zdravlje onoga ko se vakciniše, dok se na taj način formira imunitet odnosno specifična otpornost prema datoj bolesti koja bi mogla dovesti do oštećenja organizma i trajnih posljedica.
U Republici Srpskoj naredbom Ministarstva zdravlja su određene bolesti za koje se provodi obavezna vakcinacija prema utvrđenom kalendaru vakcinacije, a to u praksi izgleda ovako:

Na porođaju:

- Hepatitis B (serumski hepatitis)

- BCG (Tuberkuloza)

Sa navršenih mjesec dana:

- Revakcinacija Hepatitis B

U trećem mjesecu života

- DitePer+Polyo (Difterija, tetanus, pertusis, Polyomelitis)
  Ista vakcina se primjenjuje uzastopno tri puta svakih četrdeset dva dana

Sa šest mjeseci života:

- Druga revakcinacija

- Hepatitis B kontrola BCG ožiljaka

Sa dvanaest mjeseci života:

- MMR (Morbili, Rubeola, Parotitis) ili vakcina protiv Krzamaka, Zauški i Crvenke

Sa osamnaest mjeseci života:

- Prva revakcinacija

- DitePer+Polyo

U četvrtoj godini:

- Mono Per (Vakcina protiv velikog kašlja)

U sedmoj godini:

- Revakcinacija BGC, DiTe+Polo, MMR

U dvanaestoj godini:

- DiTe pro adultis (za odrasle)

U osamnaestoj godini:

- Ana Te (Tetanus)

Najčešći i na sreću najbezazleniji je Torticolismogenesis (iskrivljen vrat) koji se javlja kao posljedica porođajne traume. Znatno je češći kod djece rođene zatkom. Prilikom tako rođenog djeteta, u cilju što bržeg oslobađanja disajnih puteva, vrat se jako istegne što rezultira pucanjem i krvarenjem unutar mišića Velikog okretača vrata (Musculus sternocleidomasoideus). Krv se nakuplja u fasciji mišića gdje uzrokuje povećanje pritiska i pucanje mišićnih fibrila. Oštećenje mišića se nastavlja. Stvaraju se ishemična polja – zdravo tkivo propada i nadomješta fibroznim tkivom. Mišić se skraćuje i povlači glavu na stranu skraćenja, lice se rotira u suprotnu stranu.

Drugi faktori koji dovode do Torticolisa:

1. Urođene anomalije vratnog dijela kičme
2. Neurološki problemi (Tumori malog mozga i kičmene moždine)
3. Akutni problemi vratnog dijela kičme (nakon saobraćajne nesreće npr.)
4. Infekcija gornjih disajnih puteva
 

TERAPIJA

Kod Torticolisa fizikalni tretman treba da uključuje:

- Istezanje Skraćenog mišića za desni Torticolis , dijete postaviti da leži ravno na stolu, ramena fiksirana, zatim raditi savijanje vrata ka lijevoj strani, a potom okretanje u desnu. Držati u tom položaju desetak sekundi

- Podsticati aktivne pokrete vrata upotrebom zvučnih, djetetu interesantnih igračaka

- Potrebno je obučiti porodicu za izvođenje vježbi kod kuće

- Objasniti i pokazati vježbe pozicioniranja koje se mogu izvoditi i u stanu pacijenta. Uvesti u upotrebu zvučne igračke koje stimulišu okretanje glave na obje strane

- Pokazati vježbe istezanja koje roditelj može izvoditi, ali ukoliko ih dijete ne prihvati- razumljivo da je neophodno obratiti se fizioterapeutu.

Ravni tabani su normalna pojava do druge godine života djeteta.Većina djece počinje hodati na unutrašnjoj strani stopala sa široko raširenim nogama, zbog toga će se stopala činiti ravnim.
Utisak ravnog stopala pojačava i masno tkivo koje je u vidu jastučeta smješteno na unutrašnjoj strani stopala. Obično u drugoj godini stopala poprimaju normalan izgled.Ravni tabani nisu razlog za brigu, osim ako su prisutni i sledeći simptomi:

- bol

- mišićna slabost

- ograničenost pokreta

Dijete  obično prohoda sa godinu dana, ali ponekad iz određenih razloga koji ne moraju biti mnogo ozbiljne prirode dijete prohoda kasnije. Kod djece koja kasnije prohodaju na početku su prisutni ravni i spušteni tabani sve dok stopala ne ojačaju.
U nekim porodicama stopalo je sa visokim, a u nekim sa niskim svodom. U tim slučajevima ukoliko nema bolova stopala se mogu smatrati normalnim.

TRETMAN

Najbolji tretman za djecu sa ravnim tabanima koja nemaju druge probleme, je da hodaju bosi što pomaže da ojačaju mišići stopala.
Veća djeca mogu vježbati hodanje na prstima i preskakanje konopca ili podizanje predmeta nožnim prstima.
Kod djece koja nemaju druge probleme specijalne vježbe i upotreba ortopedskih uložaka obično ne pomaže mnogo.
Ako bol predstavlja problem ili ako djeca imaju celebralnu paralizu, Daunov sindrom ili dječiju paralizu, može se pokušati sa korištenjem uložaka.
Uložak je čvrst jastuk koji se ubaci u obuću da bi podržavao luk stopalu.
Najdeblji dio uloška treba postaviti tačno ispod gležnja ispred pete.
Nepravilno je najdeblji dio uloška staviti na sredinu.

Ishrana kao prvi preduslov opstanka je od posebnog značaja pogotovo kod bespomoćnog i o majci ili staratelju zavisnog djeteta. Sasvim je normalno da je prirodna ishrana tj. dojenje jedina prava hrana za dojenče koje se upravo zbog toga tako i zove. Vještačka ishrana dojenčeta kravljim mlijekom i pripravcima na bazi proteina kravljeg mlijeka je za mnoge trenutno najveći nekontrolisani eksperiment koji čovječanstvo provodi.
Pažljivijim posmatranjem životinjskog svijeta sisara lako je uočiti da su vrlo rijetki primjeri da jedna životinjska vrsta svojim mlijekom odgaja drugu. Legenda o Romulu i Remu koje je odgoila vučica ili moderna priča o dječaku Mogliju (knjiga o džungli) samo je izraz čovjekove želje da u trenutku kada je izgubljen ili napušten od ljudske vrste nađe spas i opstanak u krugu šire porodice životinjskog svijeta.
Majčino mlijeko je svakako najprilagodljivija hrana po svom sastavu, biološki najispravnija, obogaćena imunološki aktivnim materijama koje obezbjeđuju zaštitu od infektivnih i drugih bolesti. Ono je istovremeno i fluid koji neraskidivo veže majku i dijete stvarajući harmoniju i sreću cijeloj porodici.
Prema Međunarodnoj akcionoj mreži za ishranu beba (Ženeva-Švajcarska)

Koristi od dojenja za zdravlje djeteta:

- Djeca koja se isključivo doje najmanje šest mjeseci izložena su dvostruko manjem riziku od dobijanja raka prije navršene petnaeste godine nego djeca koja se ne doje

- U južnobrazilskim gradovima, bebe koje ne dobijaju majčino mlijeko izložene su 14,2 puta većem riziku od umiranja od dijareje nego dojene bebe

- Djeca koja prije drugog mjeseca primaju vještačku hranu zasnovanu na kravljem mlijeku izložena su dvostruko većem riziku da postanu dijabetičari

- Nedojene bebe izložene su gotovo tri puta većem riziku od sindroma iznenadne smrti dojenčeta nego dojene bebe

- Što se dijete duže doji to su manje šanse da će se kod njega napraviti nepravilan zagriz vilica

- Dojena djeca u Gabonu imaju stopu inficiranosti parazitima od 29%, dok kod nedojene djece stopa iznosi 66%

- U Malaviju, tri puta više kseroftalmične nego normalne djece prestalo je da doji prije navršene druge godine života

- Odojčad koja se hrane na bočicu od rođenja do šestog mjeseca života izložena su pet puta većem riziku od infekcija urinarnog trakta nego dojena odojčad

- U Brazilu, 80% odojčadi stare tri mjeseca i više koja se i dalje doje imaju normalan nutricioni status, dok samo 43% odojčadi koja se hrane na bočicu imaju normalan nutricioni status

- U Brazilu, bebe potpuno odbijene od sise izložene su 3,6 puta većem riziku od podlijeganja akutnim infekcijama disajnih organa u poređenju sa isključivo dojenom odojčadi

- Odojčad starosti do dvanaest mjeseci koja se isključivo doje dvostruko manje oboljevaju od ušnih infekcija nego nedojena odojčad

- Djeca koja se doje imaju manje oboljelih mliječnih zuba nego nedojena

- Kako nedonoščad tako i na vrijeme rođena odojčad, koja se doje imaju bolji vid na uzrastu od 4 mjeseca i 36 mjeseci od odojčadi hranjene vještačkom hranom za bebe

Koristi od dojenja za zdravlje majke  

- Ako žena doji barem tri mjeseca, upola smanjuje rizik od dobijanja raka dojke prije menopauze

- Rizik od preloma kuka dvostruko je manji kod žena preko 65 godina koje su ranije dojile. Dojenjem svakog djeteta devet mjeseci ovaj se rizik smanjuje za jednu četvrtinu.

- Prvih šest mjeseci dok doji majka je 98% zaštićena od ponovne trudnoće, a poslije ovog perioda stepen zaštite iznosi 96% sve dok joj se ne vrati menstruacija

- Dojeći najmanje dva mjeseca svako dijete, žena smanjuje rizik od dobijanja epitelnog raka jajnika za četvrtinu

Govor je jedan od oblika naučenog čovjekovog ponašanja koje mu služi: prvo, kao sredstvo ličnog izraza i drugo, kao sredstvo opštenja. On je glavni činilac u razvitku ličnosti i njenoj socijalizaciji. Pod poremećajem govora pšodrazumjevamo svako odstupanje u govoru, koje djetetov govor čine neprimjerenim njegovoj životnoj dobi i otežava mu komunikaciju sa okolinom.
Mucanje  je najpoznatiji govorni poremećaj i lako je prepoznatljiv. Ono se najčešće javlja u dobi između druge i treće godine života. To je razdoblje intenzivnog razvoja govora, u kom se dijete prvi put sreće sa mnoštvom novih riječi, a da u potpunosti nije shvatilo njihovo pravo značenje. Dijete u tom dobu često  zastaje u govoru, ponavlja pojedine slogove, riječi i dijelove rečenica, razvlači govor, što je sasvim normalno za razdoblje razvoja govora, zbog nedovoljne spretnosti tokom komunikacije i raspolaganja malim fondom riječi.To nije mucanje, ali ako okolina počinje dijete ispravljati ili mu se rugati, dijete počinje govor doživljavati kao neugodnost.Između četvrte i pete godine života dijete se sve više zanima za događaje i zbivanja oko sebe, pa stalno nešto zapitkuje.Odrasli često nemaju strpljenja i vremena, izražavaju nervozu ili netrpeljivost prema dječijem oklijevanju u govoru.Djetetov nestabilan govor može se bitno poljuljati i dovesti do mucanja.Osjetljivo djete pri polasku u školu ako je opterećeno prevelikim zahtijevima ambicioznih roditelja, koji su iznad djetetovih mogućnosti, može početi mucati, kao reakcija na neispunjenje tih zahtijeva.Mucanje koje se javlja u pubertetu je posljedica neke druge emocionalne nesigurnosti ili je recidiv, ako je dijetemanje mucalo.
Pojava mucanja kod odrasle osobe je posljedica poremećaja zdravstvene ravnoteže u organizmu.Mucanje se može javiti u fazi progovaranja ako je osoba koja čuva dijete muca i uz koju je dijete i za  koju je dijete emocionalno vezano.
Postoji više stotina teorija o nastanku mucanja.U svakoj od njih ima ponešto istine, ali nijedna od njih ne daje odgovor šta je mucanje.
Mucanje nastaje kao posljedica neadekvatnog organizovanja pokreta govornog mehanizma, za čiju organizaciju je odgovorna vremenska sinteza.Predpostavlja se da  kod osoba koje mucaju ne postoji mogućnost pravilnog organizovanja motoričkih sekvenci za određeni glas, slog, riječ u tačno određenom vremenskom intervalu.
Fiziološko mucanje ako se na vrijeme ne reaguje, uglavnom vremenom samo isčezne i u tom periodu vrlo je važan odnos okoline, pogotovu roditelja prema djetetu i njegovom govoru.Strpljivo ponašanje prema dječijem zamuckivanju, usporen i smiren govor s dijetetom najbolji je put za razvoj pravilnog i tečnog govora.Mucanje se javlja u svijesti pojedinca tek onda kad on sam postane svjestan da s njegovim govorom nešto nije u redu, tad počinje obraćati pažnju na vlastiti govor i zbog toga će se osjećati ibeshrabren.Ako se osoba osjeća manje vrijednim zbog toga, onda je to pravo mucanje.
Mucanje je sindrom brojnih manifestacija na govornom, jezičkom, psihološkom, fiziološkom, tjelesnom i socijalnom planu.Lakši oblici mucanja prolaze nezapaženo, dok teži oblici mucanja osobi koja muca pravi ozbiljne probleme u govoru i životu uopšte.Netačan govor kod mucanja javlja se zbog ״grčeva״ u govoru koji onemogućavaju koordinirani, kontinuirani i ritmički tok misli.Osoba koja muca da bi izbjegla grč pravi zastoje u govoru, zamjenjuje redosljed riječi u rečenici.Ovi pokušaji izbjegavanja grča usmjeravaju pažnju osobe koja muca na vlastiti govor, a što ometa prirodan tok mišljenja i jezičkog  izražavanja, i dovodi do isprekidanog i nerazumljivog govora.

Teže mucanje nosi sa sobom:

- poremećaj disanja

- nesklad između disanja i fonacije

- nesklad između fonacije i artikulacije

- otežane pokrete pojedinih dijelova govornih organa

Te promene na govornim organima praćeni su nizom tjelesnih promjena:

- znojenjem

- crvenilom

- zabacivanjem glave

- treptanjem očnih kapaka

- udaranjem nogom od pod

- ubrzanim pulsom

- udaranjem rukom po tijelu

Kod teških oblika mucanja javlja se strah od govora i govornih situacija, pa se nesvjesno, osoba koja muca nastoji izražavati kraće, sažetije, sužava krug osoba sa kojima kontaktira, s vremenom se povlači u sebe. Te osobe često postaju nesigurne, nedostoje im upornost i borbenost, te za svoj neuspjeh okrivljuju mucanje.
Ako je osoba koja muca uspjela u životu (afirmisan u službi, sredini u kojoj živi i radi, priznata je) mucanje će se potisnuti u drugi plan, a može se i potpuno izgubiti.
Mucanje na samoglasnicima je rijetko i javlja se kod fiziološkog mucanja. Najčešće se mucanje javlja na glasovima kao što su: p, t,k,b,d,g.

Savjeti za roditelje djece čija djeca mucaju:

- Ako primjetite neke znake mucanja kod vašeg djeteta ili se mucanje već javilo treba što prije potražiti pomoć logopeda, ne skretati djetetovu pažnju na vlastiti govor, ne ispravljati ga i nekažnjavati ga zbog toga.

- Djetetu treba obezbjediti mir, porodičnu toplinu, sa što manje uzbuđenja bilo pozitivnih bilo negativnih, zabraniti mu da gleda uzbudljive televizijske emisije

- Sa djetetom govorite, pjevajte, recitujte

- Igrajte se sa djetetom, vodite ga u šetnju, formirajte verbalne zadatke, crtajte, izrezujte.

- Djetetu  se obraćajte sa osmjehom, sniženim toplim glasom

Edukujte okolinu da prihvati osobu koja muca i da joj ne skreću pažnju na njen vlastiti govor.

Govor je osnovno sredstvo komunikacije, tj. sredstvo putem kojeg stičemo znanje i razvijamo pamćenje, mišljenje i sve funkcije govora date su u jedinstvu i samo u tom jedinstvu imaju značaj za čovjeka.
Govor ne samo da diferencira čovjeka od drugih živih bića, već diferencira čovjeka od čovjeka. Govor se ne naslijeđuje, naprotiv on mora s mukom i određenim biološkim uslovima da se stekne kao sredstvo za interpersonalnu komunikaciju.
Od bioloških faktora najvažniju funkciju imaju: centralni nervni sistem, govorni organ i čulo sluha.
Govor je složen psihofizički  proces. Sačinjavaju ga  bitni elementi koji su međusobno povezani i čine u normalnim uslovima jedinstvo: unutrašnji govor koji se odnosi na psihofizičku stranu, na zamisao ili sadržinu i spoljašnji govor, kojim se formira unutrašnja strana. Spoljašnji govor čini: usmeni govor, pisanje, gestikulacija, mimika, tj. ovim formama govora izražava se unutrašnja strana. Govor je mlada filogenetska funkcija mozga i kao takva podložna je pojavama raznovrsnog poremećaja. Zbog mnogih uzroka kongenitalnih aktiviranih ili hereditarnih, razvitak govora može da bude spriječen ili usporen, odnosno sam govor poremećen.
Svi vidovi govornih poremećaja prouzrokuju posmorbidno ili posttraumatsko stanje govornog aparata ili funkcije govora. Postanak ovih stanja vremenski nije determinisano i ograničeno. One mogu nastati u prenatalnom, perinatalnom ili postnatalnom periodu sve do zrelog uzrasta.Od poremećaja u govoru i glasu niko nije imun.

NORMALAN RAZVOJ GOVORA

Govorni razvoj je složen proces u kojem se prepliću i objedinjuju mnogobrojni modeliteti, fiziološki, govorni i jezički procesi.
Značajni modelitet tog razvoja u prelingvalnom periodu su:

a)      razvoj auditivne percepcije

b)      razvoj artikulacione osnove

c)      razvoj razumijevanja riječi i početnog stadijuma unutrašnjeg govora

Razvoj govora počinje prvim krikom koji ima fiziološko-refleksni karakter, uslijed potrebe za kiseonikom.
Istraživanja su pokazala da se ritmički elementi govora usvajaju još u majčinoj utrobi i da se ritamske strukture uče s otkucajima srca.
Poslije krika javlja se plač. U plaču beba oponaša glasovne elemente, što znači da beba već sa dvije sedmice uspostavlja vezu između sopstvenog glasa i slike, tj. stvara se povratna veza između auditivne percepcije i kinestetičnog pokreta ralingsa.
Poslije krika i plača nastaje gukanje od  3-4 mjeseca, te dolazi do razvoja motorike govornih organa.
Prvi glasovi u ovom periodu su vokalni i glasovi vezani za pokrete usana i jezika.

Brbljanje se javlja od  4-6 mjeseca.

Govorne aktivnosti su pojačane. Vokalizacija je odraz fiziološke igre govornih organa. Dijete shvata značenje poruke na osnovu suprasegmentne strukture riječi tj. na osnovu njegove intelektualne, a ne na osnovu glasovne strukture. Dijete ne shvata značenje riječi, ali shvata način na koji se riječi izgovaraju.

Dijete od  6-10 mjeseci
Prolazi kroz fazu tepanja, a to su uglavnom slogovi ma-ma, ba-ba. Dijete ponavlja jednosložne i dvosložne grupe riječi. Razlikuje osobe koje mu se obraćaju.

U 12-om mjesecu
Dijete prohoda što znači da aktivnost na motornom planu stvara dobru podlogu za fiziološku osnovu govora. Djevojčice prije progovaraju u 12-om mjesecu, a dječaci u 15-om mjesecu.

- Sa upotrebom prve riječi završava se prelingvalna faza.

- Period od 0-3 mjeseca je period sopstvene vokalizacije.

- Period od  3 mjeseca je period socijalne vokalizacije

- Glasovi se prvo javljaju na početku, sredini i na kraju riječi

- Dijete do kraja treće godine ima usvojene sve vokale i 10-15 samoglasnika

Artikulacija glasova je zrela sa 7 godina starosti

Artikulacioni poremećaj i dislalia (tepanje) je nemogućnost ili nepravilnost u izgovoru pojedinih glasova. Poremećaj artikulacije (izgovora) najučestaliji su govorni poremećaji, javljaju se u preko pedeset od sto slučajeva u odnosu na ostale govorne poremećaje. Ova vrsta govornih poremećaja sreće se u svim jezicima i kod svih naroda. Svi se poremećaji izgovora svrstavaju u tri kategorije:
1. Omisija (nedostatak nekih glasova)
2. Supstitucija (zamjena nerazvijenog glasa glasom koji već postoji)
3. Distorzija (razna tipična i atipična oštećenja pojedinih izgovorenih glasova)  

Dislalije se odnose isključivo na fonemu i njena oštećenja. One ne narušavaju strukturu riječi. Tepanje je normalna pojava u djetinjstvu i vezana je samo za fiziološki razvojni period formiranja glasova i ne smije se proširiti na stariji uzrast. Svi ovi glasovi koji se pravilno ne formiraju do sedme i osme godine života nazivaju se dislaliom ili poremećajem artikulacije. Uzorci artikulacionih poremećaja su: uzroci sredine, psihološki, organski, nasljedni i bilingvinizam (dvojezičnost).
Porodica i sredina u kojoj dijete  raste ima veliki uticaj na razvoj govora i jezičku strukturu. Organski uzroci mogu biti anatomski i neurološki. Anatomski podrazumjevaju nepravilnost govornih organa tj. protruzje (isturenost gornje vilice), proenije (isturenost donje vilice), rascjepe na usnama, gornjoj vilici, tvrdom i mekom nepcu, srastao podjezični frenulum, visoko tvrdo nepce (Gotsko nepce). Neurološki uzroci su često raznovrsni, nastaju uslijed porođajnih trauma, zapaljenje mozga ili infektivnih bolesti.
Psihološki uzroci su kad dijete od 7 ili 8 godina govori kao beba, jer ne želi da odraste, zbog emocionalnih razloga kako bi mu se posvetilo više pažnje. Naslijedni faktori se odnose na naslijeđivanje konstrukcije govornih mehanizama.

Nekoliko savjeta kako pomoći djetetu u cilju pravilnog razvoja govora
1. Dijete treba da živi u normalnoj porodici ili predškolskoj ustanovi okružen govorom koji će ugodno doživljavati 2. Djetetu se ne smije predugo tepati
3. Djetetov govorni uzor ne smije biti neko s poremećinim izgovorom
4. Dijete koje imaprobleme sa usvajanjem izgovora ili uopšte sa svojim govorom nije dobro da istovremeno uči dva jezika (bilingvizam).
5. Ukoliko dijete ima jezička odstupanja u izgovoru treba potražiti pomoć logopeda
6. Djetetu treba pružiti pomoć za pravilan izgovor, a  ne prepusti dijete njegovom poremećaju koji će otežati i školovanje i izbor zanimanja.

Vrh strane